Bivši direktor Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine Kemal Čaušević je rođen 1966. Kemal Čaušević (rođen 1966. u Sarajevu) ekonomista je čija je karijera prošla kroz finansijsku administraciju Federacije BiH i državni nivo. Nakon diplome na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu i šest godina u Građevinskom preduzeću Sedrenik, od 1996. do 2001. radio je u Ministarstvu finansija Federacije BiH kao stručni saradnik i šef grupe za banke, a potom u Ministarstvu finansija BiH kao stručni savjetnik ministra. Vrhunac javne funkcije bila je pozicija direktora Uprave za indirektno oporezivanje BiH, koju je obnašao osam godina (2003-2011). Jedini zabilježeni stranački angažman jeste članstvo u Stranci demokratske akcije. Upadljiva je koncentracija pozicija u upravnim i nadzornim odborima banaka i osiguravajućih društava paralelno s radom u federalnom ministarstvu finansija: predsjednik Upravnog odbora BOR banke (1998-2003), član upravnih odbora UNION BANKE, Poštanske banke BiH i Investiciono-komercijalne banke Zenica, te nadzornih/revizorskih tijela Lido-osiguranja i Sarajevo osiguranja. Riječ je o periodu u kojem je u istom ministarstvu vodio upravo grupu za banke i finansijske institucije, što otvara pitanje sukoba javne funkcije i upravljanja u nadziranom finansijskom sektoru. Privatni poslovni trag je skroman i nelogičan u odnosu na profil: registrovano je društvo Teleplus d.o.o. za trgovinu mesom s prijavljenim prihodom od 0 KM. Prijavljena imovina procijenjena je na donjoj granici od oko 1,28 miliona KM, gotovo u cijelosti u nekretninama (oko 1,14 miliona KM) — šest stanova, više poslovnih prostora i nekoliko parcela u Sarajevu — uz oko 110.000 KM štednje i vrijednosne papire u FEB d.d. Sarajevo. Takav obim imovine teško je uskladiv s prijavljenim primanjima javnog funkcionera (plata direktora UIO navedena na 6.000 KM) i dodatkom od 53.780 KM po osnovu produženog radnopravnog statusa. Imovinski je profil dodatno opterećen pravosudnim ishodom: Čaušević je 23. maja 2023. pravosnažno osuđen na pet i po godina zatvora za primanje dara, jer je firmama uvoznicama tekstila omogućavao povlašten status u zamjenu za 1,72 miliona KM, uz nalog o oduzimanju imovinske koristi; ranije, 2004., osuđen je i u predmetu oštećenja tuđe stvari. Dio nekretnina mu je 2013. blokirao Sud BiH tokom postupka koji je vodilo Državno tužilaštvo.