Bivši federalni dopremijer i ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Jerko Ivanković Lijanović rođen je 1969. Jerko Ivanković Lijanović (rođen 1969. u Širokom Brijegu) dugogodišnji je politički i privredni akter iz reda Narodne stranke Radom za boljitak, čiji je dopredsjednik, a koju je 2001. utemeljio njegov brat Mladen Ivanković Lijanović. Njegov javni put kroz institucije proteže se kroz tri državna i federalna mandata: bio je delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH (2000-2002.), zastupnik u Predstavničkom domu PSBiH (2006-2010.) te federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (2011-2014.). Kandidovao se i za hrvatskog člana Predsjedništva BiH (2010. i 2018.), ali bez uspjeha. Ivanković Lijanović od početka karijere vezan je za porodičnu firmu Lijanovići d.o.o. iz Širokog Brijega, u kojoj je obnašao funkcije predsjednika Uprave i predsjednika Nadzornog odbora, a u poslovnoj grupaciji nižu se i Mesna industrija Lijanovići d.o.o., Duvanjsko polje d.o.o. iz Tomislavgrada te Prosoft d.o.o. Privredna aktivnost porodice koncentrisana je u mesnoj industriji. Dio biznisa vodi se na suprugu Magdalenu — Vinarija d.o.o. (prijavljeni prihod 116.185 KM) i Isplati se d.o.o. Istovremena uloga federalnog ministra poljoprivrede i vlasnika/rukovodioca firmi iz poljoprivredno-prehrambenog sektora otvara pitanje sukoba interesa, što je i u središtu kasnijih sudskih postupaka. Prijavljena porodična imovina u imovinskim kartonima procijenjena je na donju granicu od oko 40.000 KM, gotovo isključivo u vozilima sinova (Mercedes B i C klase), uz zemljište u Širokom Brijegu (udio 1/4) i lični dodatni prihod od 18.556 KM po osnovu „bijelog hljeba". Ovako skromna prijavljena imovina teško je uskladiva s činjenicom da je riječ o suvlasniku (66,66 posto) razgranate porodične mesne industrije i ministarskim primanjima od 4.000 KM, što ukazuje da deklarisana imovina ne odražava stvarni privredni obim porodice. Ivanković Lijanović prošao je kroz više krivičnih postupaka. Pravosnažno je osuđen 2019. za organizovani kriminal i zloupotrebu položaja, dok je u postupku za pranje novca oslobođen, a ranija optužnica iz 2008. za krivotvorenje isprava, poreznu utaju i zloupotrebu ovlasti u privredi odbijena je. Prema biografskim podacima, osuda se vezuje za nezakonitosti u dodjeli podsticaja poljoprivrednicima u periodu dok je bio federalni ministar (2011-2014.), čime se preklapaju njegova javna funkcija i privatni interesi porodične grupacije.