Desnica Radivojević, nekadašnji dopremijer, ministar prostornog uređenja, te ministar trgovine u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH), rođen je 1952. Desnica Radivojević (rođen 1952. u Srebrenici) prešao je put od inženjerskog i direktorskog kadra socijalističke privrede do vrha izvršne vlasti Federacije BiH. Nakon karijere u industriji Srebrenice (Fabrika akumulatora, Fabrika limene ambalaže) i četvorogodišnjeg perioda u Srbiji kao direktor preduzeća Corad u Bajinoj Bašti (1992-1996), po povratku u BiH ulazi u članstvo Upravnog odbora Elektroprivrede Republike Srpske, a zatim 1998. pristupa SDA. Politička putanja je nakon toga strma: odbornik u Skupštini opštine Srebrenica (2000-2002), potpredsjednik Federacije BiH (2002-2006), zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH (2006-2007), ministar trgovine FBiH (2007-2010) te ministar prostornog uređenja i zamjenik premijera FBiH (2011-2014). Bio je i član Predsjedništva SDA. Prijavljena imovina je upadljivo geografski izmještena: gotovo sve nekretnine porodice nalaze se u Srbiji (Bajina Bašta, Beograd, Gornji Milanovac, Čajetina, Čačak), uključujući kuće, stanove i zemljišta u vlasništvu supruge Krune, sina Bogoljuba i kćerke Katarine, dok se u BiH prijavljuje zemljište i kuća u Srebrenici. Procijenjena lična imovina (donja granica, oko 150.000 KM) uz porodičnu (oko 110.000 KM) i ukupnu vrijednost prijavljenih nekretnina i vozila od oko 260.000 KM stoji naspram dugogodišnjih, ali umjerenih plata na javnim funkcijama (od 1.250 KM kao odbornik do 3.486 KM kao ministar). Uz to postoji lični stambeni kredit od 160.000 CHF kod Hypo Alpe Adria banke, što je jedina prijavljena obaveza. Sam obim imovine nije ekstreman, ali njena koncentracija izvan jurisdikcije u kojoj je obnašao najviše funkcije zaslužuje pažnju. Najteža tačka je pravosudna: Općinski sud u Sarajevu osudio ga je 2021. godine na osam mjeseci zatvora zbog zloupotrebe položaja ili ovlaštenja. Prema činjeničnom opisu, pronašao je osobu preko koje je iz budžeta, za uslugu podnošenja fiktivnog zahtjeva za donaciju traktora, isplaćeno 5.000 KM, a traktor je zadržao za sebe; sporazumom o priznanju krivice obavezan je uplatiti 20.852 KM u budžet Federacije BiH. Osuda za zloupotrebu javnog položaja bivšeg dopremijera i ministra predstavlja dokumentovan slučaj koristoljublja na štetu javnih sredstava.
