Bivši ministar finansija Bosne i Hercegovine Vjekoslav Bevanda rođen je 1956. Vjekoslav Bevanda (Mostar, 1956.) ekonomista je čija karijera ide od finansijsko-bankarskog sektora ka vrhu državne izvršne i finansijske vlasti BiH. Nakon decenije na rukovodećim pozicijama u Zrakoplovnoj industriji Soko Mostar i mjesta direktora APRO banke Mostar (1991-1993.), kroz devedesete i 2000-te radi u nizu firmi i banaka u regionu (Eurošped group Zagreb / Nord Adria, Euro centar Split, Commerce bank / CBS bank / NLB grupa). HDZBiH-u se pridružuje 2007. godine, iste godine kada postaje ministar finansija Federacije BiH, čime se njegova profesionalna i politička putanja spajaju. U stranci napreduje paralelno s javnim funkcijama: dopredsjednik je HDZBiH 2015-2019., a od 2019. član Predsjedništva stranke. Javne funkcije nizale su se gotovo neprekidno od 2007. do 2023.: ministar finansija FBiH (2007-2011.), poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH (2011-2012.), predsjedavajući Vijeća ministara BiH (2012-2014.) i potom ministar finansija i trezora BiH u dva navrata (2015-2019. i 2019-2023.), gdje je dočekao penziju. Prijavljena primanja na tim funkcijama kreću se uglavnom oko 5.000 KM mjesečno (najviše 5.365 KM), uz otpremninu od 33.898 KM po odlasku u penziju. Prijavljena imovina je umjerena i u načelu uskladiva s dugogodišnjim primanjima na visokim funkcijama: vikendica i zemljište u Čitluku (15.472 m2, procijenjeno 130.000 KM, navodi se kao naslijeđeno), stan supruge Ljiljane u Splitu (90 m2, 150.000 KM), prodani stan u Mostaru, dva vozila te štednja od ukupno 63.000 KM, uz kredit od 150.000 KM kod NLB banke. Procijenjena ukupna vrijednost imovine iznosi oko 355.000 KM, a neto vrijednost oko 205.000 KM. U dostupnim podacima nema prijavljenih kompanija u vlasništvu, vrijednosnih papira niti sudskih postupaka, pa nema osnova za tvrdnje o nesrazmjeri imovine i prihoda ili o sukobu interesa. Uputno je primijetiti da imovina vezana za inostranstvo (stan u Splitu na suprugu) i naslijeđena nekretnina znače da dio porodične imovine ne potiče iz javne funkcije; istovremeno, prelazak iz NLB grupe u politiku 2007. i naknadno zaduženje upravo kod NLB banke predstavlja kontinuitet odnosa s istom bankarskom grupom koji zaslužuje pažnju, iako sam po sebi ne ukazuje na nepravilnost.