poslanik čiji mandat je zamijenjen KCD BiH, zamjenjen 17.5.2000. Nedžad Branković (rođen 1962. u Višegradu) je građevinski inženjer i doktor saobraćajnih nauka koji je gotovo tri decenije bio u vrhu kadrovske strukture Stranke demokratske akcije, uključujući članstvo u njenom Predsjedništvu i Izvršnom odboru. Njegova javna karijera kreće se kroz strateški infrastrukturni sektor: bio je generalni direktor Željeznica BiH (1993-1998), generalni direktor sarajevskog "Energoinvesta" (1998-2002), poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, federalni ministar prometa i komunikacija (2003-2007), te premijer Federacije BiH (2007-2009), kada je na zahtjev rukovodstva stranke podnio ostavku. Nakon desetogodišnje pauze vraća se u izvršnu vlast kao zamjenik ministra komunikacija i transporta BiH (2019-2023). Brankovićev profil odlikuje stalno preplitanje javnih funkcija u sektoru saobraćaja i privatnih poslovnih interesa u istoj oblasti. Lično je vezan za firmu "Saraj inženjering" d.o.o. (inženjering i trgovina), u kojoj je 2018-2019. radio i kao projektant, dok su na sina Adnana registrovane firme "PIN.B consulting & investment" d.o.o. (konsalting) i PT d.o.o. Sarajevo (prevoz i usluge); zanimljivo je da je sam Branković 2015. vođen kao direktor "PIN.B consulting & investment". Paralelno je gradio i akademsku karijeru kao docent te vanredni profesor na Fakultetu za saobraćaj i komunikacije u Sarajevu. Deklarisana imovinska slika porodice naslanja se na nekretnine: suvlasništvo nad stanom od 132 m2 na Ciglanama, kuća sa zemljištem od preko tri duluma na Poljinama koju su, kako navode podaci, kupili 2005. i prodali za skoro 1,2 miliona KM, te stan od 108 m2 i zemljište registrovani na sina Adnana. Uz najviše deklarisano primanje od 4.847 KM iz funkcije zamjenika ministra i "bijeli hljeb" od 20.273 KM, razmjera ovih imovinskih transakcija i koncentracija nekretnina na sina otvaraju pitanja o izvorima i putevima sticanja koja se iz samih deklaracija ne mogu u potpunosti rasvijetliti. Branković je bio meta dva krivična postupka. Vrhovni sud FBiH ga je 2012. oslobodio optužbe da je kao direktor "Energoinvesta" zloupotrijebio položaj kako bi stan vrijedan 260.000 KM platio certifikatima u protuvrijednosti od svega 920 KM, u transakciji u kojoj je posredovala Vlada FBiH. Drugim postupkom, okončanim oslobađajuće 2019, teretio se za sklapanje štetnog ugovora i nesavjestan rad u službi. Iako su oba okončana oslobađajuće, oba se tiču upravo razdoblja njegovog rukovođenja javnim i mješovitim preduzećima.