Bivši gradonačelnik Banjaluke Igor Radojičić je rođen 1966. Igor Radojičić (rođen 1966. u Banjoj Luci) jedan je od dugogodišnjih kadrova Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i karijerni političar Republike Srpske čiji se javni angažman proteže od kraja osamdesetih godina, kada je bio član Predsjedništva Saveza socijalističke omladine BiH. Profesionalno se formirao na Elektrotehničkom fakultetu u Banjoj Luci, gdje je diplomirao i magistrirao te dugo radio kao asistent i viši asistent. Politički put počinje kao generalni sekretar Demokratske socijalističke partije RS, koja se 2002. spaja u SNSD; u toj stranci ostaje dvadeset godina, obnašajući funkcije potpredsjednika (2007-2015), člana Glavnog odbora i predsjednika Gradskog odbora Banja Luka. Njegova institucionalna težina ogleda se u višestrukim mandatima u Narodnoj skupštini Republike Srpske, gdje je biran kao poslanik više saziva i dva puta biran za predsjednika tog tijela (2006-2010. i 2010-2016). Vrhunac izvršne karijere bila je funkcija gradonačelnika Banja Luke (2016-2020), koju gubi na lokalnim izborima od Draška Stanivukovića. Nakon poraza, 2022. godine isključen je iz SNSD-a uz obrazloženje o 'neaktivnosti', a u aprilu 2024. osniva vlastiti Nezavisni pokret 'Svojim putem' i najavljuje samostalan izlazak na izbore — što ga svrstava među kadrove koji su nakon raskida s matičnom strankom pokušali nastaviti politički angažman samostalno. Nakon izlaska iz izvršne vlasti vraća se na Elektrotehnički fakultet kao viši asistent (od 2021, prijavljena primanja 2.629 KM) i istovremeno ulazi u upravu regionalne IT grupacije Planet Soft d.o.o. te u Stručni savjet slovenačke nevladine organizacije Forum za evropski Balkan. Prijavljena imovina porodice je umjerena i konzistentna s prihodima dugogodišnjeg javnog dužnosnika: procijenjena ukupna vrijednost oko 130.382 KM (uz dug od 55.000 KM po dva kreditna zaduženja kod Hypo Alpe Adria), pri čemu glavninu čine ušteđevina (110.000 KM), vozilo (Citroen C5, 20.000 KM) i suvlasnički udjeli u stanu i garaži u Banjoj Luci, uz simbolične vrijednosne papire u tri preduzeća. Imovinski karton ne sadrži privatne kompanije u vlasništvu niti evidentirane sudske postupke, pa prijavljena vrijednost ne odstupa očigledno od kumulativnih primanja po desetinama godina javne funkcije.
