Dokument sadrži dva akta objavljena u Sl. glasniku BiH br. 16 od 3. marta 2014.: Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji Tužilaštva BiH (broj A-624/13, donio glavni tužilac Goran Salihović 19. februara 2014.) i Odluku o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda BiH u predmetu AP 5161/10 (Novak Đukić, donesena 23. januara 2014.). Pravilnikom se mijenjaju sistematizacijska radna mjesta i povećavaju neke kvote izvršilaca. Odlukom US BiH se usvaja apelacija Đukića, utvrđuje povreda zabrane retroaktivne primjene krivičnog zakona (čl. II/2. Ustava BiH i čl. 7. EKLJP) i ukida presuda Suda BiH X-KRŽ-07/394.
| Stavka | Iznos | Valuta |
|---|---|---|
| Procijenjena vrijednost nabavke pušaka za Policiju RS (kontekst iz odluke, ne iz pravilnika) | KM |
Pravilnik povećava sistematizovana radna mjesta u Kabinetu gl. tužioca s 2 na 6 (trostruko!) i u istražiteljima s 50 na 60, bez navedenog ikakvog obrazloženja o potrebama – nema studija kapaciteta, nema javnog opravdanja. Ovakva uvećanja u unutrašnjem aktu koji donosi sam gl. tužilac bez parlamentarne kontrole otvaraju pitanja o preferiranom proširivanju vlastite administracije.
Unutrašnja organizacija Tužilaštva reguliše se pravilnikom koji donosi sam gl. tužilac uz odobrenje Tužilačkog vijeća – što je tijelo kojim predsjedava isti taj gl. tužilac. Izostaje parlamentarna kontrola, a javnost nije uključena u donošenje akata koji određuju koliko se zaposlenih prima i na koja radna mjesta.
Ustavni sud je ukinuo pravosnažnu presudu za ratni zločin zbog retroaktivne primjene krivičnog zakona. Bez uvida u cijelu odluku ne može se utvrditi da li je povreda retroaktivnosti bila formalne ili suštinske prirode, ali ukidanje osuđujuće presude u predmetu ratnog zločina ima ozbiljne implikacije za žrtve i potiče pitanja o sistemskom pristupu retroaktivnosti u ratnim zločinima pred Sudom BiH.
Kombinacija dva akta unutar jednog objavljivanja u Sl. glasniku BiH otkriva dvije paralele: Tužilaštvo BiH tiho proširuje vlastitu unutrašnju organizaciju (Kabinet gl. tužioca s 2 na 6 izvršilaca) internim pravilnicima bez ikakvih obrazloženja ili vanjske kontrole, dok Ustavni sud istovremeno ukida presudu za ratni zločin iz 2010. zbog proceduralnih pitanja retroaktivnosti. Oba procesa odvijaju se unutar institucija koje bi trebale biti paradigme vladavine prava – ali u oba slučaja transparentnost i kontrola nad procesom su minimalne ili nepostojeće. Proširenja kadrovskih kvota u Pravilniku trebala bi biti praćena javnim obrazloženjima o obimu posla i budžetskim implikacijama, što u ovom dokumentu potpuno izostaje.
Ocjena AI-analitičara groundana u našem grafu subjekata, veza i budžeta — za provjeru, nije presuda.