Dokument Ustavnog suda Bosne i Hercegovine sistematski prikazuje status izvršenja odluka kojima su proglašeni neustavnim različiti akti institucija Republike Srpske u periodu 2021–2024. Evidentira se obrazac u kome RS donosi zakone, Ustavni sud ih proglašava neustavnima, formiraju se radne grupe, ali do suštinskih izmjena zakona ne dolazi ili dolazi sa značajnim zakašnjenjem. Najtežim slučajem smatran je predmet U-6/24 vezan za prodaju imovine na Jahorini, gdje je rješenje o neizvršenju upućeno Tužilaštvu BiH.
| Stavka | Iznos | Valuta |
|---|---|---|
| Ugovor o prodaji imovine Jahorina | OPU:130/2024 | KM |
RS u više navrata donosi zakone, Ustavni sud ih proglašava neustavnima, formiraju se radne grupe koje ne produciraju zakonodavne izmjene – čime se uspostavlja praksa ignoriranja ustavnog poretka BiH.
Predsjednik Vlade RS Višković i ministar Šulić eksplicitno su navedeni kao odgovorni za neizvršenje U-6/24, rješenje upućeno Tužilaštvu BiH, ali bez evidentiranog daljnjeg postupka – što ukazuje na slabu primjenu mehanizama prinude.
Ugovor OPU:130/2024 o prodaji imovine zaključen je i pored ustavnih smetnji, a bez vidljivih korektivnih mjera poništenja ili povrata – što otvara pitanje zaštite javne imovine.
U svakom predmetu RS formira radnu grupu čija je jedina dokumentovana aktivnost konstitutivna sjednica, bez finalnih izmjena propisa – radne grupe funkcioniraju kao formalna alibi-mjera za odgodu.
Krivična norma proglašena neustavnom ostaje na snazi bez izmjena, čime postoji rizik od njene primjene u konkretnim predmetima.
Ovaj dokument razotkriva fundamentalni deficit vladavine prava u Bosni i Hercegovini: Republika Srpska sustavno donosi zakone koje Ustavni sud proglašava neustavnima, a potom strategijom formalnih radnih grupa odugovlači svako izvršenje, svjesna da mehanizmi prinude – uključujući rješenja o neizvršenju upućena Tužilaštvu BiH – u praksi ostaju bez učinka. Imenovanje Radovana Viškovića i Denisa Šulića kao odgovornih lica po predmetu U-6/24 (prodaja imovine na Jahorini) nije rezultiralo nikakvim vidljivim procesnim mjerama, što potvrđuje da politička odgovornost u ovom sistemu ne prati pravnu. Posebno je zabrinjavajuće to što je imovina prodata temeljem ugovora OPU:130/2024 i pored neustavnosti – bez dokaza o povratnoj mjeri – što znači da javna imovina može trajno prijeći u privatne ruke i kada to proglasi neustavnim sam Ustavni sud BiH.
Ocjena AI-analitičara groundana u našem grafu subjekata, veza i budžeta — za provjeru, nije presuda.