Vlada Tuzlanskog kantona usvojila je u aprilu 2019. opsežan godišnji Program rada koji obuhvata svih 5 strateških razvojnih ciljeva definisanih Strategijom razvoja TK za 2016-2020. Dokument detaljno opisuje planirane aktivnosti svakog od ministarstava TK za 2019. godinu, uz naglasak na problemima budžetskog deficita, rješavanju stečajeva u industriji, privatizacijskim naslijeđima i reformskim obavezama iz Reformske agende BiH.
Ministarstvo finansija TK eksplicitno navodi da je 'osnovni problem Budžeta TK za 2019. godinu, isto kao i za prethodnu 2018. godinu, pitanje davanja prijedloga za pokriće deficita koji mora biti predložen za rješavanje u periodu narednih pet godina'. Hronični deficit koji se godinama 'planira riješavati' bez concrete structural reforma je alarmantan signal fiskalne nesposobnosti kantonalne vlasti.
Strateški partner GSHL London nije ispunio ugovorne obaveze iz 2003. godine, a u 2019. su se i dalje vodili sudski sporovi o vlasništvu i upravljanju GIKIL-om. Više od 15 godina nesaniranog problema u ključnom industrijskom kapacitetu TK ukazuje na institucionalne blokade, moguće političke zaštitnike ili sustavno izbjegavanje odgovornosti strateškog partnera uz prešutnu saglasnost javnih institucija.
Ministarstvo privrede planira 'uvezivanje radnog staža' radnicima čiji poslodavci (privredna društva s državnim kapitalom) nisu uplaćivali doprinose. Ovo je troškovanje javnog budžeta za privatne ili poluprivatne poslovne greške ili prijevare, a bez naznake da se naplata od odgovornih privrednih subjekata ili njihovih menadžera aktivno traži.
Program rada je prepun 'aktivnosti' i 'ciljeva' opisanih glagolima u futuru (realizovat će se, nastojat će se, radit će se) bez konkretnih mjerila uspjeha, budžetskih alokacija po aktivnosti ili rokova koji bi bili predmet javne provjere. Bez SMART indikatora, Program rada je politički dokument, a ne alat za upravljanje odgovornošću.
Dokument eksplicitno navodi 'probleme uzrokovane lošim privatizacijskim i tranzicijskim procesima' ali program rada za 2019. ne predviđa nijedan konkretni mehanizam za retroaktivnu reviziju štete ili odgovornosti, već samo nastavak 'saradnje sa stečajnim organima'. Privatizacijska korupcija iz 90-ih i dalje destabilizira TK privredu a odgovornost nikada nije uspostavljena.
Program rada Vlade TK za 2019. je preopsežan strateški dokument koji pokriva sva ministarstva i sektore, ali se čita kao lista dobrih namjera bez instrumenata odgovornosti. Najozbiljnija pitanja koja dokument otvara su: (1) hronični budžetski deficit koji se 'planira rješavati' identičnom formulacijom u 2018. i 2019. godini - bez ikakvog reformskog zahvata koji bi promijenio strukturalnu putanju; (2) slučaj GIKIL u kojoj je strateški partner iz Londona ne ispunjava ugovorne obaveze već 16 godina a Vlada TK nastavlja pasivno pratiti sudske sporove; (3) javno pokrivanje doprinosa koje privatni poslodavci nisu uplaćivali. Sve ove teme dokumentira bez kritičke refleksije uzroka - što je karakteristično za vladine dokumente koji informiraju o problemima bez ikakve namjere da javno preuzmu odgovornost za neuspjeh prethodnih perioda vlasti.
Ocjena AI-analitičara groundana u našem grafu subjekata, veza i budžeta — za provjeru, nije presuda.