Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine (VSTV) na sjednici od 16. januara 2003. donijelo je Odluku o prvom zvaničnom imenovanju sudija Suda Bosne i Hercegovine. Imenovano je 8 sudija: Lada Simić, Jasminka Oručević-Čohadžić, Žarko Radovanović, Vlado Adamović, Davorin Jukić, Salem Miso, Mehmed Šator i Branko Perić. Odluku je potpisao predsjednik VSTV-a Jan Erik Oja. Datum stupanja na funkciju 27. januar 2003. Objavljeno u Sl. glasniku BiH 2/03.
Odluka navodi da su kandidati 'uzeti u obzir' i da 'ističu se... profesionalnim dostignućima', ali ne opisuje proces selekcije, broj prijavljenih kandidata, komisiju za ocjenu, trajanje postupka ni specifična dostignuća pojedinih sudija koja su bila presudna za imenovanje. Ovakva generička obrazloženja imenovanja nisu transparentna.
Historijski kontekst: Jan Erik Oja, strani funkcioner, potpisuje prvu odluku o imenovanju sudija domaće pravosudne institucije. Ovaj strukturni aranžman - strani predsjednik VSTV-a koji formalno imenuje domaće sudije - bio je zamišljen kao tranzicijska mjera, ali otvara iste pitanja demokratskog legitimiteta i domaćeg vlasništva nad pravosuđem kao i strani sudije u Ustavnom sudu.
Ova odluka je historijski dokument - uspostava Suda BiH 2003. bila je jedna od ključnih institucionalnih inovacija postdejtonskog perioda. Osam prvoimenovanih sudija trebali su biti temelj suda koji bi suđivao ratne zločine i organizovani kriminal. Sa stanovišta transparentnosti, jedini mjerljiv prigovor je odsustvo detalja o procesu selekcije - ko je aplicirao, koliko kandidata je razmatrano i po kojim specifičnim kriterijima su upravo ove 8 osoba odabrane. Predsjednikova generička izjava da 'ovi kandidati najbolje ispunjavaju kriterije' bez ikakvog sadržajnog obrazloženja je standardna praksa tog perioda, ali ne korespondira s očekivanjima transparentnosti koje bi javnost opravdano imala prema prvom imenovanom sudu za ratne zločine u BiH.
Ocjena AI-analitičara groundana u našem grafu subjekata, veza i budžeta — za provjeru, nije presuda.