Vlada RS podnijela je Savjetu bezbjednosti UN-a 33. po redu izvještaj u aprilu 2025. Dokument iznosi poziciju RS da je Christian Schmidt nelegitimni visoki predstavnik, da je Milorad Dodik osuđen u politički motiviranom suđenju, da su nalozi za hapšenje Dodika, Viškovića i Stevandića neustavni, te da RS ima pravo na povrat entitetskih nadležnosti. Dokument opisuje neuspjeli pokušaj SIPA-e da izvrši uhapšenje Dodika 23. aprila u Istočnom Sarajevu. Interpol je odbio zahtjev za uhapšenjem, EUFOR odbio izvršenje naloga.
Dokument koji se podnosi UN Savjetu bezbjednosti u potpunosti je politički manifest RS, bez ijedne informacije koja bi bila nepovoljna za RS poziciju, bez citiranja suprotstavljenih pravnih argumenata i bez navođenja presuda BiH sudova koje RS osporava. Formalna institucijalna forma maskira propagandni sadržaj.
Dodik, Višković i Stevandić opisani su kao žrtve politički motiviranih procesa, ali dokument ne navodi pravne argumente zašto su presude neosnovane — samo tvrdnje o motivima. Karakterizacija pravne procedure kao show trial bez ikakvog pravnog supstanciranja je klasičan element autokratskog narrativa.
RS tvrdi da Schmidt nije legitiman jer nije prošao UN Savjet bezbjednosti, ali istovremeno se obraća tom istom UN Savjetu bezbjednosti tražeći zaštitu. Ova paradoksalna pozicija — negiranje legitimnosti međunarodnog poretka i istovremeno korištenje njegovih institucija — ukazuje na taktičko, a ne principijelno stajalište.
Situacija u kojoj predsjednik jednog entiteta ima aktivan nalog za hapšenje koji se ne može izvršiti jer entitetska policija to sprječava direktno ugrožava vladavinu prava u BiH. Dokument to prikazuje kao legitimnu otpornost, ali suštinski opisuje stanje u kojemu su pravosudne institucije nemoćne pred političkom moći entiteta.
Vlada RS dostavlja UN Savjetu bezbjednosti dokument koji je po svom sadržaju politički manifest, a ne izvještaj o stanju u BiH. Svaki opis situacije je jednosmejeran: Schmidt je nelegitiman, Dodik je žrtva, SIPA je oruđe, Sud BiH je politički. Ono što dokument ne može sakriti je suštinska kriza vladavine prava: predsjednik entiteta ima aktivan nalog za hapšenje, koji državna sigurnosna agencija nije uspjela izvršiti jer je naišla na fizičku prepreku. U svakom pravnom poretku koji funkcionira, to je krizna situacija — ali dokument je predstavlja kao dokaz o vladavini zakona u RS, dok krivicu pripisuje isključivo međunarodnoj zajednici. Ovaj tip komunikacije prema UN-u nije izvještaj — to je preliminarni dokument za potencijalni zahtjev RS za secesiju, upakovan u daytonistu retoriku.
Ocjena AI-analitičara groundana u našem grafu subjekata, veza i budžeta — za provjeru, nije presuda.