Dokument je prečišćeni tekst Ustava Bosne i Hercegovine koji čini Aneks 4 Općeg okvirnog sporazuma za mir (Dayton, 1995.). Ustav definira strukturu i nadležnosti državnih institucija BiH, uključujući Parlamentarnu skupštinu, Predsjedništvo, Vijeće ministara i Ustavni sud, te garantira katalog ljudskih prava uz direktnu primjenu Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava. Uređuje odnose između BiH i entiteta (FBiH i RS), te utvrđuje nadležnosti koje su u isključivoj kompetenciji državnih institucija.
Ustav eksplicitno garantira mjesta u Predsjedništvu i Domu naroda za Bošnjake, Hrvate i Srbe, ali isključuje sve ostale građane (Jevreji, Romi, Srbi iz Federacije, Hrvati iz RS itd.) od kandidiranja za te pozicije. Evropski sud za ljudska prava je u predmetu Sejdić i Finci protiv BiH (2009.) utvrdio da ovo krši EKLJP - i BiH ni 15+ godina kasnije nije implementirala tu presudu.
Tri od devet sudija Ustavnog suda BiH imenuje predsjednik Evropskog suda za zaštitu ljudskih prava i to ne smiju biti ni bh. ni državljani susjednih država. Ovo je nestandardna odredba u komparativnom ustavnom pravu i bila je zamišljena kao prolazno rješenje - ali Ustav je nije vremenski ograničio, što je čini permanentnom.
Ustav BiH je aneks mirovnog ugovora koji su potpisale strane u ratu i nije nikada direktno prihvaćen od strane građana BiH kroz ustavotvornu skupštinu ili referendum. Ovo ga čini jednim od rijetkih ustava u Evropi koji nije nastao demokratskim konsenzusom, što konstantno dovodi u pitanje legitimitet pojedinih odredbi.
Ustav propisuje da svaki od tri naroda može blokirati zakonodavstvo pozivanjem na 'vitalni interes'. Ovaj mehanizam je historijski korišten kao politički instrument blokade koji usporava ili u potpunosti sprječava donošenje reformskih zakona, a ne kao zaštita autentičnih egzistencijalnih prava naroda.
Ustav BiH je temeljni pravni dokument države, ali je i jedinstven primjer kako je inostrano posredovanje u rješavanju oružanog sukoba dovelo do ustava koji vlastiti građani nisu usvojili, koji uskraćuje jednaka politička prava manjinskim skupinama (što je potvrdio Evropski sud za LP), koji sadrži mehanizme etničke blokade koji paraliziraju zakonodavstvo i koji je pisao na stranom jeziku u Daytonu. BiH je od 2009. u obavezi implementirati presudu Sejdić i Finci o ukidanju diskriminatorne strukture institucija - i to još nije učinila. Ovo je možda jedini ustav u demokratskom svijetu koji aktivno funkcioniše kao instrument diskriminacije svjedočen od strane međunarodnog suda, bez sankcija i bez reformi. Dokument je neprocjenjivi referentni okvir, ali i direktan dokaz kako su kreatori Daytona izgradili sistem koji konzervira etničku podjelu vlasti umjesto da je prevazilazi.
Ocjena AI-analitičara groundana u našem grafu subjekata, veza i budžeta — za provjeru, nije presuda.