Krivični zakon BiH (Opšti dio) proglašen je Odlukom Visokog predstavnika Pedija Ešdauna broj 101/03 od 24. januara 2003, nakon što Predstavnički dom PSBiH nije uspio usvojiti zakon na 7. sjednici od 13.01.2003. Zakon je prethodno odobrio Vijeće ministara BiH na 95. sjednici od 19.12.2002. Opšte odredbe uređuju pojam krivičnog djela, teritorijalnu primjenu, zastarjelost (35 godina; nema zastarjelosti za genocid i zločine protiv čovječnosti), vrste sankcija i definicije ključnih termina.
Krivični zakon — temeljni akt pravne države — nametnut je odlukom stranog funkcionera (Visokog predstavnika) jer domaći parlament nije bio sposoban ili voljan da ga usvoji. Ovakav demokratski deficit u samom temelju kaznenog zakonodavstva otvara pitanje legitimnosti i ustavnosti zakonodavnog procesa.
Nije navedeno zbog čega Predstavnički dom nije uspio usvojiti zakon — radi li se o opstrukciji, nedostatku kvoruma ili sadržajnom neslaganju — što onemogućava historijsku i pravnu ocjenu legitimnosti nametanja.
Krivični zakon BiH (Opšti dio) je po sadržaju standardni i pravno neophodan akt, ali je način njegovog usvajanja simptomatičan za kronični demokratski deficit BiH u poslijeratnom periodu: ključni zakoni usvajanji su odlukama Visokog predstavnika jer domaći parlament nije funkcionisao. Ova praksa, iako rezultirala donošenjem neophodnih zakona, stvorila je presedan po kojem institucije BiH mogu računati na to da će im međunarodna zajednica donijeti zakone umjesto njih — što je pogubno za razvoj domaćeg demokratskog kapaciteta i odgovornosti.
Ocjena AI-analitičara groundana u našem grafu subjekata, veza i budžeta — za provjeru, nije presuda.