Miroslav Lajčák, visoki predstavnik za BiH, donio je 20. februara 2009. Odluku br. 24/09 kojom je izmijenio član 138. stav 3. Zakona o krivičnom postupku BiH u dijelu koji se odnosi na trajanje pritvora nakon izricanja prvostepene presude. Nova odredba produžava maksimalni pritvor s prvostepenom presudom na 9 + 6 + 12 mjeseci u složenim predmetima, a stupila je na snagu odmah i primjenjuje se retroaktivno na sve predmete u kojima pravosnažna presuda nije donesena.
Vijeće ministara je 12.2.2009. već usvojilo formulaciju izmjena, što znači da je zakonodavni put bio otvoren. Uprkos tome, OHR je donio Odluku samo 8 dana kasnije, bez čekanja na parlamentarni postupak. Ovo je tipičan obrazac Bonskih ovlaštenja kojim se zaobilazi PSBiH i uvodi zakon 'privremeno', s uslovom da ga PSBiH usvoji 'bez izmjena i bez dodatnih uvjeta' - što je de facto zabrana demokratske rasprave.
Član 2. propisuje da se zakon primjenjuje na sve predmete u kojima pravosnažna presuda nije donesena - dakle retroaktivno. To znači da lica koja su bila u pritvoru u iščekivanju drugostepene presude prema starim rokovima mogu ostati u pritvoru dulje nego što je zakon predviđao u trenutku kada su optužena. Retroaktivno produžavanje pritvora krivičnopravni je red flag čak i kada je motivirano legitimnom svrhom.
Klauza da zakon vrijedi 'do usvajanja od strane PSBiH u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta' efektivno negira zakonodavnu autonomiju parlamenta: ili potvrdi bukvalno ili zakon ostaje na snazi. PSBiH de facto nema pravo amandmana na vlastiti zakon.
Odluka visokog predstavnika br. 24/09 je instruktivan primjer inherentne napetosti između efikasnosti procesuiranja ratnih zločina i vladavine prava. Cilj je nesumnjivo legitiman: spriječiti puštanje ratnih zločinaca dok traju žalbeni postupci. Međutim, metoda je problematična na više razina. Prvo, retroaktivna primjena produženja pritvora krši temeljno načelo da osoba ne može biti podvrgnuta težim uvjetima od onih koji su postojali u trenutku činjenja ili optužbe. Drugo, zakon donesen mimo parlamenta ali uz uslov da ga parlament prihvati bez izmjena nije zakon - to je dirigirano zakonodavstvo. Treće, Vijeće ministara je uvjete izmjena već usvojilo 12.2.2009. - OHR je mogao pričekati parlamentarnu proceduru, ali nije. U BiH se sistem Bonskih ovlaštenja decenijama koristio za legitimne svrhe, ali svako zaobilaženje demokratske procedure - makar i s plemenitim ciljem - jača presedan koji može biti zloupotrebljen u budućnosti.
Ocjena AI-analitičara groundana u našem grafu subjekata, veza i budžeta — za provjeru, nije presuda.