Vlada Republike Srpske podnosi Savjetu bezbjednosti UN-a 24. izvještaj u povodu 25. godišnjice Dejtonskog sporazuma. Dokument brani dejtonski ustavni okvir kao jedini garant mira i stabilnosti u BiH, napada visoke predstavnike (posebno Valentina Incka) zbog navodnog prekoračenja mandata i prisvajanja 'diktatorskih ovlašćenja', te optužuje SDA i bošnjačke lidere za sustavno podrivanje Dejtonskog sporazuma i ustavnih mehanizama zaštite naroda. Sadrži i poglavlja o EU integracijama, stranim sudijama u Ustavnom sudu BiH i migracijama.
Izvještaj koji bi trebao biti objektivni pregled stanja u BiH umjesto toga je isključivo politički pamflet koji napada jednu stranu (SDA, OHR, međunarodnu zajednicu) bez ikakve samorefleksije o eventualnim kršenjima RS-a. Korišćenje SBUN-a kao propagandnog kanala podriva samu svrhu mehanizma.
Dokument opsežno citira izjave bošnjačkih lidera o vojnoj industriji (Novalić, Izеtbеgović), ali ne sadrži ni jedan podatak o vojnim kapacitetima, budžetu ili nabavkama RS-a, što ostavlja duboko asimetričnu sliku.
RS u ovom dokumentu poziva na vladavinu prava i poštivanje Ustava BiH, dok istovremeno sistematski osporava legitimitet institucija BiH (Ustavnog suda, CIK-a, OHR-a) koje su te iste zakone i ustav zadužene primjenjivati. Selektivno poštivanje prava po vlastitom interesu je definicija autokratskog vladanja.
Dokument koji tvrdi da se bori za vladavinu prava i demokratiju u BiH ne sadrži ni jednu samokritičnu opservaciju o stanju demokratije, medijskih sloboda, sudske nezavisnosti ili korupcije u samoj RS-u — što je fundamentalni propust za svaki ozbiljan izvještaj o stanju u BiH.
Ovaj dokumentu je po formi izvještaj o stanju u BiH koji RS upućuje SBUN-u, ali po sadržaju je politički manifesto koji selektivno primjenjuje principe koje zagovara. Vlada RS-a postiže suptilni cilj: iznosi argumente koje bi nezainteresovani čitalac mogao smatrati pravnim, a koji su u stvarnosti stranački — citiranjem Holbrookea, akademskih pravnika i međunarodnopravnih presedana radi se utisak objektivnog pravnog argumenta, dok se sistematski prešućuju sve činjenice koje bi idu u prilog drugačijim interpretacijama. Posebno je alarmantno da dokument citira izjave bošnjačkih lidera o vojnoj industriji u kontekstu koji implicira prijetnju bezbjednosti, ali ne nudi ni jedan provjerljiv podatak koji bi potkrijepio tvrdnje o 'nezakonitoj' vojnoj nabavci. Ovo je tipičan primjer kako institucionalni dokumenti mogu funkcionisati kao oružje u kulturnom i političkom ratu, a ne kao mehanizmi odgovornosti prema građanima koji u BiH žive i od kojih se prikuplja novac za finansiranje ovih institucija.
Ocjena AI-analitičara groundana u našem grafu subjekata, veza i budžeta — za provjeru, nije presuda.