Parlamentarna skupština BiH usvojila je na 5. sjednici Predstavničkog doma (14.7.2011.) i 4. sjednici Doma naroda (28.7.2011.) izmjene i dopune Zakona o slobodi pristupa informacijama BiH (Sl. glasnik BiH 28/00, 45/06 i 102/09). Izmjenama se proširuje definicija podnosioca zahtjeva na fizička i pravna lica, preciziraju se definicije informacije i javnog organa, produžuje se rok za besplatne kopije s prvih 10 na prvih 20 stranica, detaljiziraju se procedure odbijanja zahtjeva i ulogu Ombudsmena za ljudska prava.
Izmjene proširuju krug subjekata zakona na pravna lica u vlasništvu ili pod kontrolom javnih organa, ali dokument ne sadrži odredbe o sankcijama za nepoštivanje od strane tih privatiziranih ili mješovitih subjekata, što može ostati mrtvo slovo na papiru.
Član 10. izmjena briše cijeli član 23. originalnog zakona bez navođenja sadržaja koji se briše ili obrazloženja razloga brisanja u samom tekstu zakona – što otežava praćenje sadržajnih promjena i moguće uklanjanje zaštitnih odredbi.
Ove izmjene i dopune tehničke su i uglavnom pozitivne naravi: produžuju besplatni pristup i proširuju krug podnosioca zahtjeva i obaveznih subjekata. Međutim, paradoks je da se Zakon o slobodi pristupa informacijama mijenjao bez ikakve javne rasprave vidljive u ovom dokumentu, a da je jedna od izmjena tiho brisanje cijelog člana bez ikakvog obrazloženja. Ovaj obrazac izmjena 'u paketu', gdje se materijalne promjene maskiraju proceduralnim ili nominalnim, karakteristična je tehnika koja izbjegava javni nadzor. Proširivanje definicije javnog organa na kompanije u vlasništvu države ostaje bez praktičnih zuba dok ne postoje jasni mehanizmi prinude, a nadzorna uloga Ombudsmana ostaje savjetodavna bez ovlasti za prinudno izvršenje.
Ocjena AI-analitičara groundana u našem grafu subjekata, veza i budžeta — za provjeru, nije presuda.