Ustavni sud BiH donio je 11. juna 2026. godine odluku kojom se odbacuje kao nedopuštena apelacija privrednog društva BOSNA NILESS d.o.o. Lukavac protiv presude Vrhovnog suda FBiH. Sud je zaključio da apelacija nije prima facie osnovana jer redovni sudovi nisu postupali arbitrarno niti pogrešno primijenili pravo, te da apelant nema opravdan zahtjev koji bi trebalo meritorno ispitati.
Od sedam navedenih sudija u plenarnom sazivu, Angelika Nussberger, Helen Keller i Ledi Bianku su strane sudije koje nije imenovala nijedna domaća institucija. Ovo je anomalija demokratskog legitimiteta sudovanja nad domaćim predmetima, a nije riješena ni 30 godina po Dejtonu.
Apelacija je odbijena bez meritorne rasprave jer apelant nije pružio prima facie dokaze o povredi. U predmetima poput ovog (propuštanje odgovora na tužbu koji vodi solidarnoj presudi) Ustavni sud ima praksu odbacivanja bez dublje analize, što može biti proceduralno ispravno, ali ostavlja apelanta bez suštinskog razmatranja njegovih tvrdnji.
Ova odluka Ustavnog suda je procesno standardna i ne otkriva neobičnosti u sam predmetu: privredni subjekt koji je propustio dostaviti odgovor na tužbu opravdano snosi posljedicu presude zbog propuštanja. Ipak, dokument je značajan u dva konteksta. Prvo, potvrđuje da Ustavni sud u plenarnom sazivu od sedam sudija uključuje tri strana državljana - što je u samom dokumentu vidljivo iz sudija Nussberger, Keller i Bianku. Ova struktura je meta stalnih napada iz RS, ali i legitimnih akademskih kritika o demokratskom deficitu. Drugi je kontekst pozicija JP Elektroprivreda BiH kao sistemski tužilac u srodnim predmetima naknade štete - ovo je državna kompanija koja se pojavljuje kao stranka u nizu parničnih postupaka koji se ticu ugovornih obaveza, što je vrijedna točka praćenja za analizu performansi javnih preduzeća u BiH.
Ocjena AI-analitičara groundana u našem grafu subjekata, veza i budžeta — za provjeru, nije presuda.