Dokument predstavlja prijevod Ustava Bosne i Hercegovine (Aneks 4 Dejtonskog sporazuma) na srpski jezik, koji je objavljen od strane Ustavnog suda BiH. Ustav utvrđuje strukturu BiH kao države sastavljene od dva entiteta (FBiH i RS), garancije ljudskih prava, nadležnosti institucija, te ustavna tijela: Parlamentarnu skupštinu, Predsjedništvo, Ustavni sud i Centralnu banku.
Tri sudije koje imenuje predsjednik ESLJP bile su zamišljene kao prijelazna mjera od pet godina, ali Ustav nije predvidio automatski prestanak ove prakse. Član VI 1.d) predviđa da Parlamentarna skupština može zakonski promijeniti metod imenovanja tek 'nakon više od pet godina', ali to nije obaveza. Ovo ostavlja prostor za trajnu stranu kontrolu nad ključnom institucijom BiH.
Mehanizam vitalnog interesa (čl. IV 3.e) koji svaka etnička delegacija može pokrenuti da blokira odluke PSBiH, u kombinaciji s etničkim paritetima i konsenzus principima, sistematski favorizuje institucionalnu paralizu, što su pokazala brojna iskustva u praksi.
Ustav garantuje prava samo 'konstitutivnim narodima' (Bošnjacima, Hrvatima i Srbima) za predsjedničke i domokrovne pozicije, dok su ostali građani BiH isključeni. Ovo je predmet višegodišnjih osuda od strane ESLJP (predmet Sejdić i Finci iz 2009., kasniji predmeti), ali BiH nije implementirala presude.
Ustav BiH je jedinstven ustavnopravni dokument koji je nastao kao produkt mirovnih pregovora, a ne demokratskog procesa ustavotvorstva. Njegova fundamentalna mana je što kodificira etničku podjelu vlasti kao trajan sistem, umjesto kao privremeno postratno rješenje - pa se BiH 30 godina nakon Dejtona i dalje vlada po strukturama koje su nastale radi zaustavljanja rata, a ne radi efikasnog i pravičnog demokratskog upravljanja. Najkritičnija tačka je da Ustavni sud - organ koji tumači Ustav - ima trojicu stranih sudija koje ne imenuje nijedna domaća institucija, što je anomalija bez presedana u ustavnim demokratijama. ESLJP je više puta osudio diskriminaciju 'ostalih' garantovanu Ustavom, ali ni 15 godina od presude Sejdić i Finci konstitutivni narodi nisu usaglasili izmjenu. Dakle, Ustav BiH je i dalje u suprotnosti sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima - dokumentom koji se prema istom Ustavu primjenjuje direktno i ima prioritet nad svim domaćim zakonima.
Ocjena AI-analitičara groundana u našem grafu subjekata, veza i budžeta — za provjeru, nije presuda.