Federalno ministarstvo okoliša i turizma odgovara delegatu Jasminu Duvnjaku, koji je na 16. sjednici Doma naroda Parlamenta FBiH (27.1.2022.) postavio pitanje ko je obavezan plaćati boravišnu taksu, kojim aktom je definirana ta obaveza i koliko iznosi u FBiH i kantonima. Odgovor objašnjava da FBiH nema jedinstven federalni zakon o boravišnoj taksi, da se ista reguliše kantonalnim propisima koji se razlikuju, te da u sedam od deset kantona postoje relevantni propisi, dok je u tri kantona zakon o turizmu tek u proceduri.
| Stavka | Iznos | Valuta |
|---|---|---|
| Boravišna taksa po ostvarenom noćenju (u kantonima koji su donijeli propise) | 2,00 | KM |
Nepostojanje jedinstvenog federalnog zakona o boravišnoj taksi dovodi do razlika u tretmanu između kantona, što deformira tržište turizma i onemogućava transparentno praćenje prihoda od taksi – niti federalno ministarstvo ne prikuplja konsolidovane podatke.
Odluka SBK o visini boravišne takse za 2022. godinu nije bila zvanično objavljena u glasilu, a primjenjuje se – što je protivno načelu pravne sigurnosti i transparentnosti.
Dokumentom nije eksplicitno navedeno koji su to kantoni bez propisa, ali se implicira da najmanje tri kantona nemaju ni zakon o turizmu – što znači odsutnost obaveze plaćanja takse i gubitak prihoda za turističku infrastrukturu.
Ovaj odgovor otkriva duboku fragmetiranost turističkog zakonodavstva u FBiH: svaki kanton donosi vlastite propise, neki vlade donose odluke koje se ne objavljuju, a federalno ministarstvo godinama priprema zakon koji ne uspijeva ući u skupštinsku proceduru. Rezultat je sistem u kojemu ugostitelji u različitim kantonima plaćaju (ili ne plaćaju) taksu po različitim pravilima, turistički prihodi ostaju neuskladivi, a niti jedan organ nema konsolidovani uvid u to koliko se zapravo prikupi. Pored toga, sama odredba da je naplatni obveznik ugostitelj, a ne turist direktno, otvara prostor za namjerno neprijavljivan noćenja bez ikakvih mehanizama provjere.
Ocjena AI-analitičara groundana u našem grafu subjekata, veza i budžeta — za provjeru, nije presuda.