Zakon usvojen u Skupštini Tuzlanskog kantona uređuje sistem besplatne pravne pomoći za socijalno ugrožene građane. Pravo na besplatnu pravnu pomoć stiču osobe čiji prihodi ne prelaze 25% prosječne neto plaće u FBiH. Izvršenje zakona povjereno je Kantonalnom zavodu za pružanje pravne pomoći, čijim radom rukovodi direktor koji ima isključivu nadležnost za odobravanje i odbijanje zahtjeva.
| Stavka | Iznos | Valuta |
|---|---|---|
| Prihodni prag za besplatnu pravnu pomoć | 25% prosječne neto plaće u FBiH | KM |
Direktor zavoda je jedina osoba koja odobrava ili odbija zahtjeve za besplatnu pravnu pomoć (čl. 16), bez propisanog kolegijalnog tijela, žalbene komisije unutar zavoda ni jasne procedure ponovnog razmatranja, čime se cjelokupna raspodjela javne usluge svodi na individualnu diskrecionarnu ocjenu.
Zakon upućuje na 'propise za kantonalne samostalne uprave' bez navođenja konkretnog akta, što otežava provjeru da li je imenovanje transparentno i zasnovano na kompetencijama.
Prag od 25% prosječne neto plaće FBiH podliježe fluktuacijama bez zakonom utvrđene klauzule zaštite – u periodima rasta plaća broj korisnika se automatski smanjuje bez zakonodavne odluke, što može diskriminirati najsiromašnije slojeve.
Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći TK korisna je socijalna mjera, ali njegova arhitektura odaje tipičan obrazac administrativnog zakonodavstva u BiH: sve ovlasti skupljene kod jednog rukovoditelja bez institucionalnih protu-težina. Direktor zavoda nije vezan ni komisijskim mišljenjem ni jasno propisanom listom kriterija za odbijanje; žalbeni mehanizam uveden je samo prema vanjskim tijelima, ali ne i unutar same institucije u prvoj fazi. Ovakva konstrukcija pravnu pomoć pretvara u milost pojedinca, a ne u zagarantovano pravo, posebno u situaciji kada ni kriteriji za konačan iznos i obim pružene pomoći nisu precizno utvrđeni zakonom.
Ocjena AI-analitičara groundana u našem grafu subjekata, veza i budžeta — za provjeru, nije presuda.