Dokument je konačna lista privrednih subjekata — pretežno samostalnih obrtnika iz Kantona Sarajevo i Tuzlanskog kantona — koji su odobrene subvencije za plate za januar, uz primjedbe koje su uvažene. Iznosi subvencija određeni su prema visini plaće po zaposleniku: 300 KM (plata 0–620 KM), 150 KM (620–700 KM), 100 KM (700–800 KM) i 50 KM (800–1.000 KM). Konačna lista nastala je nakon rješavanja prigovora na prethodni spisak.
| Stavka | Iznos | Valuta |
|---|---|---|
| Subvencija po zaposlenom (plata 0–620 KM) | 300 | KM |
| Subvencija po zaposlenom (plata 620–700 KM) | 150 | KM |
| Subvencija po zaposlenom (plata 700–800 KM) | 100 | KM |
| Subvencija po zaposlenom (plata 800–1.000 KM) | 50 | KM |
Dokument sadrži stotine pojedinačnih korisnika i iznosa, ali nigdje ne navodi ukupan iznos isplaćenih javnih sredstava. Građanin ne može utvrditi koliko je novca potrošeno, što je osnovna mjera transparentnosti proračunske potrošnje.
Lista ne sadrži opis metodologije provjere prijavljenih plata ni kriterije po kojima se utvrđuje koji obrtnici ispunjavaju uvjete. Subvencija se dodjeljuje na temelju podataka koje prijavljuje sam podnositelj, bez vidljivog mehanizma kontrole.
Lista je ograničena na Kanton Sarajevo i Tuzlanski kanton. Nije jasno jesu li ostali kantoni isključeni zbog proceduralne faze ili stvarnog neučešća, što može ukazivati na nejednaku primjenu mjere na entitetskom nivou.
Dokument je konačan po prigovorima, ali ne objašnjava ni jedan konkretan razlog zbog kojeg su prigovori uvaženi ili odbijeni. Odsustvo obrazloženja otvara prostor za arbitrarnost.
Stotine obrtnika prima javni novac po shemi subvencija čiji mehanizam provjere ostaje nevidljiv u objavljenom dokumentu. Vlada FBiH isplaćuje sredstva na temelju samo-deklariranih podataka o platama, a ukupan javni trošak nije naveden. Faza prigovora, koja je prethodila ovoj konačnoj listi, sugerira da su prvotne liste bile sporne — ali razlozi uvažavanja ili odbijanja prigovora nisu objavljeni. Dokument funkcionira kao administrativna evidencija za internu upotrebu, a ne kao instrument javne odgovornosti: građanin ne može utvrditi ni koliko je potrošeno, ni po kojim pravilima, ni zašto je baš određeni obrtnik primio određeni iznos.
Ocjena AI-analitičara groundana u našem grafu subjekata, veza i budžeta — za provjeru, nije presuda.