Odluka detaljno uređuje koja materijalna prava imaju poslanici i delegati Parlamentarne skupštine BiH, te kako se obračunavaju plate, razlike plata, paušali i razne naknade. Propisani su uslovi pod kojima izabrani zvaničnici mogu ostvariti pravo na dodatke za rad u ad hoc komisijama, radnim grupama i posebnim i nezavisnim tijelima, uključujući i naknade za nezavisne stručnjake i svjedoke. Dokument takođe reguliše naknade za troškove smještaja, odvojenog života, posjete porodici, hotelski smještaj, smrtne slučajeve, teške povrede na radu, teške bolesti i invalidnost, kao i pravo na prevoz, jubilarne nagrade, regres, topli obrok, otpremninu i bolovanje. Posebna poglavlja uređuju prestanak mandata, prijelaz prava sa starog na novi saziv, te status i prava parlamentarnog vojnog povjerenika. Odluka na kraju stavlja van snage ranije akte iz perioda 2000–2005. godine o istim pitanjima, čime konsoliduje i ažurira režim primanja za parlamentarne zastupnike i delegate. Dokument je važan za javnost jer određuje ukupni finansijski teret primanja najvišeg zakonodavnog nivoa vlasti u BiH i pravila pod kojima se ta primanja mogu povećavati kroz različite naknade.
Odluka je donijeta unutar PSBiH i primjenjuje se isključivo na poslanike i delegate iste institucije, pri čemu nema eksplicitnog upućivanja na nezavisnu budžetsku reviziju ili ograničenja u odnosu na fiskalne kapacitete države. To povećava rizik da se kroz podzakonski akt poveća ukupan teret primanja izabranih zvaničnika bez adekvatnog političkog i javnog nadzora.
Iako je za pojedine stavke naveden godišnji limit (npr. 12 mjesečnih naknada za rad u ad hoc tijelima), u praksi se više vrsta naknada može kombinovati (paušal + razlika plate + komisije + smještaj + putni troškovi + jubilarne nagrade + regres itd.). Bez javno dostupnog zbirnog obračuna i kontrole, to otežava građanima da procijene stvarni nivo primanja i opterećenje budžeta.
Zajednička komisija za administrativne poslove ovlaštena je da određuje naknade za rad u posebnim i nezavisnim tijelima i u komisijama gdje zakon ne propisuje naknadu. Ako se broj takvih tijela povećava, to može postati mehanizam za generisanje dodatnih primanja za ograničen krug poslanika bez jasnog učinka po javni interes.
Odluka se u potpunosti oslanja na “osnovicu za platu” i koeficijente, ali ne navodi same iznose niti procjenu ukupnog godišnjeg troška. Time se stvarni fiskalni efekat seli u druge akte (budžet, podzakonske odluke Vijeća ministara) i čini manje transparentnim za građane koji prate samo ovaj dokument.
U prelaznom periodu između starih i novih saziva, kolegiji domova ili čak privremeni predsjedavajući odlučuju o zahtjevima za zasnivanje radnog odnosa, pravima na razliku plate i drugim naknadama. Ovaj koncentrisani diskrecioni prostor, bez pomena dodatnih kontrola, nosi rizik povlaštenog tretmana ili političkih nagodbi.
Odluka zabranjuje istovremena primanja po više osnova unutar PSBiH, ali ne uređuje jasno situacije gdje poslanici/delegati istovremeno primaju plate ili naknade iz drugih javnih funkcija (npr. u entitetskim ili lokalnim institucijama), već to prepušta drugim propisima. U kombinaciji sa institutom razlike plate, postoji rizik da se kroz minimalne formalne korekcije zadrže visoka kumulativna primanja.
Odluka navodi da se koristi hotelski smještaj u hotelima ‘izabranim na tenderu’, ali ne sadrži nikakve limite cijene, kategorije hotela ili trajanja smještaja. Transparentnost izbora hotela zavisi od posebnih tendera, pa bez uvida u te postupke nije moguće procijeniti jesu li ugovori ekonomski opravdani.
Odluka formalno sistematizira raznovrsna prava poslanika i delegata PSBiH u jedan dokument, uz oslanjanje na postojeće zakone o platama i radu u institucijama BiH. Međutim, način na koji su struktuisani paušali, razlike plata i dodatne naknade za rad u komisijama i posebnim tijelima pokazuje visok stepen samoregulacije primanja od strane samih nosilaca funkcija. Kako budžetski podaci za nivo države ovdje nisu eksplicitno navedeni, građani i nadzorna tijela moraju posebno pratiti iznose osnovice, koeficijente i broj angažmana u komisijama da bi razumjeli stvarni teret za državni budžet. Za dalji nadzor važno je: (1) uporediti stvarne godišnje isplate poslanicima i delegatima (paušali, razlike plata, komisije, smještaj, putni troškovi) sa ukupnim budžetom PSBiH i države, te izračunati prosječan godišnji trošak po mandatu; (2) analizirati koliko se često formiraju ad hoc komisije i posebna tijela, ko u njima učestvuje i kolike naknade ostvaruju; (3) pratiti kako Zajednička komisija za administrativne poslove koristi ovlaštenja da određuje naknade tamo gdje zakon šuti; i (4) provjeriti da li postoje javno dostupne baze odluka i obračuna pojedinačnih primanja. Posebnu pažnju treba posvetiti prelaznim periodima između saziva, kada kolegiji domova i privremeni predsjedavajući odlučuju o osjetljivim pitanjima statusa i prava, jer tu postoji najveći prostor za nenajavljeno povećanje ili produženje beneficija.
Ocjena AI-analitičara groundana u našem grafu subjekata, veza i budžeta — za provjeru, nije presuda.