Radi se o punom tekstu Zakona o zaštiti ličnih podataka Bosne i Hercegovine, objavljenom u Službenom glasniku BiH broj 49/06. Zakon uređuje načela zakonitog prikupljanja i obrade ličnih podataka, prava lica čiji se podaci obrađuju, osnivanje Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH kao neovisnog regulatora te uslove za međunarodni prenos podataka. Vijeće ministara BiH obavezano je donijeti provedbene propise.
Zakon obavezuje Vijeće ministara na donošenje podzakonskih akata, ali sam tekst ne sadrži rokove niti sankcije za neizvršenje, što u BiH kontekstu redovno vodi ka odgađanju provedbe.
Zakon predviđa izuzeće za medije u svrhu slobode izražavanja, ali kriteriji za određivanje šta se smatra legitimnim novinarskim interesom nisu precizno definirani, ostavljajući prostor za prošireno tumačenje.
Zakon uvjetuje prenos podataka u treće zemlje 'adekvatnom razinom zaštite', ali ne specificira ko i prema kojim kriterijima tu razinu utvrđuje, što je bila česta slabost u predpristupnim zakonodavstvima.
Zakon o zaštiti ličnih podataka BiH iz 2006. godine predstavlja formalno usklađivanje s europskim standardima zaštite privatnosti, no pitanje koje ostaje bez odgovora u samom tekstu jeste u kojoj mjeri su prateci podzakonski akti Vijeća ministara stvarno doneseni i provedeni. BiH je hronično zemlja u kojoj dobri okvirni zakoni ostaju mrtvo slovo na papiru radi nepostojanja provedbenih propisa, nedostatka kapaciteta regulatora ili jednostavne institucionalne inercije. Osnivanje Agencije za zaštitu ličnih podataka je pohvalno, ali bez uvida u njene godišnje izvještaje, broj provedenih inspekcija i izrečenih sankcija ne može se ocijeniti jesu li proklamovana prava na zaštitu podataka ikada postala stvarnost za građane BiH.
Ocjena AI-analitičara groundana u našem grafu subjekata, veza i budžeta — za provjeru, nije presuda.