Vlada Republike Srpske uputila je u maju 2022. Savjetu bezbjednosti UN-a (SB UN) dvadesetosmi (kronološki 27.) izvještaj u praksi inicirane samododjele RS-a uloge partnera u međunarodnom nadzoru DPA. Dokument je politička odbrana entitetskih kompetencija RS-a, napadajući OHR, bošnjačke stranke (posebno SDA kojoj se pripisuju etikete 'islamistička'), Valentina Inzka, Kristijana Šmita i 'međunarodne pristalice' kao izvore nestabilnosti, dok Republiku Srpsku prikazuje kao isključivog garantora mira i Daytonskog poretka.
RS šalje izvještaje SB UN-a u svojoj puno vlasničkpj kapaciteti, suprotno činjenici da je RS entitet unutar suverene BiH. Ovakva praksa je institucionalizirana forma de facto međunarodnog nastupa koji implicira državnost, što direktno potkopava suverenitet i teritorijalni integritet BiH garantovane Daytonskim sporazumom i Ustavom BiH.
Zvanični vladini dokument RS-a sedam puta koristi termin 'islamistička' za opis legitimne stranke koja je u vlasti, uz citat iz teksta od prije 30 godina koji je izvaden iz konteksta. Ovakvo etiketiranje u zvaničnom dokumentu namijenjenom međunarodnoj organizaciji predstavlja sistemsku diskriminatornu retoriku iz organa vlasti.
Dokument opisuje odluku Inzka o kriminalizaciji negiranja genocida kao 'nezakonitu' i 'otvoreno usmjerenu protiv Srba'. Ovo je direktan napad na pravni akt koji štiti žrtve genocida u Srebrenici, čija je validnost potvrđena presudama međunarodnih sudova.
Carl Bildt i Zoran Milanović citirani su na način koji sugeruje njihovu podršku poziciji RS-a, pri čemu oba citata izvađena iz konteksta mogu davati drugačiju sliku od zvanične pozicije citiranih dužnosnika.
U kontekstu maja 2022. (tri mjeseca nakon ruske invazije na Ukrainu), RS eksplicitno tvrdi da 'sukob u Ukraijni nema nikakve veze s BiH'. Ova tvrdnja zanemaruje kontekst u kom RS rukovodstvo redovito održava bliže veze s Moskvom i odbija sankcionirati Rusiju.
Ovaj dokument nije neutralni izvještaj o stanju u BiH - to je sofisticirana politička propaganda Vlade RS-a namjenjena međunarodnoj legitimizaciji entitetskog separatizma kroz forum SB UN-a. Ključne tehnike su: prisvajanje Daytonskog diskursa (dok se istovremeno odbijaju sve institucije koje ga tumače), sistematično dehumaniziranje bošnjačkih stranaka etiketiranjem 'islamistički', selektivno citiranje stranih dužnosnika u prilog vlastitih argumenata i diskreditovanje svake međunarodne institucije koja propituje RS rukovodstvo. Posebno je zabrinjavajuće što organ vlasti jednog entiteta u dokumentu namijenjenom globalnoj organizaciji poziva na citat iz 'Islamske deklaracije' iz 1990. kako bi legitimizirao tvrdnje o islamizmu - što je u suprotnosti s temeljnim standardima slobode vjeroispovijedi i antidiskriminacijom. Nadzorno tijelo trebalo bi ovaj dokument tretirati kao primjer sistemske politike RS-a kojom se međunarodni pritisak na vladavinu prava i inkluziju prikazuje kao napad na 'srpska prava'.
Ocjena AI-analitičara groundana u našem grafu subjekata, veza i budžeta — za provjeru, nije presuda.