Ustavni sud BiH objavio je pregled svojih odluka kojima je ocjenjivao ustavnost zakona i akata institucija Republike Srpske, pokrivajući period 2024–2026. Pregled dokumentuje 19 odluka od kojih su gotovo sve rezultirale utvrđivanjem neustavnosti i ukidanjem RS zakonodavnih i izvršnih akata. Ukinuti su između ostalog: Zakon o finansiranju političkih organizacija, Nacrt Ustava RS, Zakon o neprimjenjivanju zakona BiH, Izborni zakon RS, te Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu RS.
RS institucije donijele su niz zakona (Zakon o neprimjenjivanju zakona BiH, Zakon o VSTV RS, Izborni zakon RS, Nacrt Ustava RS) koji su bili unaprijed jasno neustavni — to sugeriše da je cilj bio ne zakonodavno uređenje, nego politička provokacija i testiranje granica državnog okvira.
Odluka o Nacrtu Ustava RS ukinuta je jer RS nema nadležnost za izmjenu vlastitog ustava na način koji bi narušio BiH ustavni okvir — ukinuće i suspenzija svih aktivnosti ukazuje na direktan ustavni udar.
Zakon koji zabranjuje primjenu zakona i djelovanje institucija BiH na teritoriji RS (ukinut U-7/25) bio je direktan pokušaj secesionističke legislative i negacije ustavnog poretka BiH.
Donošenjem zakona o paralelnom VSTV-u RS pokušala je preuzeti nadležnost nad pravosuđem na svom teritoriju — direktno kršenje Ustava BiH i Dejtonskog sporazuma, što je Ustavni sud utvrdio odlukom U-8/25.
Zabrana stranica 185–192 udžbenika historije RS (U-20/24) zbog neustavnog prikaza historije ukazuje na pokušaj indoktrinacije u obrazovnom sistemu koji je narušavao ustavna prava i zajednički historijski okvir.
Utvrđivanje da su odluke o formiranju Vlade RS iz septembra 2025. bile neustavne znači da RS faktički nije imala legitimnu vladu u periodu od 4,5 mjeseca — ozbiljna kriza vladavine koja nije adekvatno razrješena.
Ovaj pregled Ustavnog suda BiH predstavlja možda najdirektniju dokumentaciju sistemskog ustavnog kršenja od strane institucija RS u savremenom periodu. Gotovo svaka odluka u periodu 2024–2026. završila je utvrđivanjem neustavnosti — od pokušaja stvaranja paralelnog ustava, paralelnog VSTV-a i zabrane primjene zakona BiH, do neustavne historijske indoktrinacije djece i neustavnog formiranja vlastite vlade. Ovo nije slučajan skup pogrešnih zakonodavnih procjena — to je koherentna strategija postupne ustavne dezintegracije BiH koju sprovode institucije RS, a čije su granice postavljane tek reaktivnim odlukama Ustavnog suda čiji je legitimitet RS i dalje osporava. Svaki zakon koji je ukinut zahtijevao bi krivičnu ili disciplinsku odgovornost lica koja su ga donijela — a takva odgovornost ni u jednom slučaju nije vidljiva.
Ocjena AI-analitičara groundana u našem grafu subjekata, veza i budžeta — za provjeru, nije presuda.