Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH donijelo je 18. januara 2007. dvije odluke: prvu o poništenju imenovanja Olivera Badrova za stručnog saradnika u Općinskom sudu u Livnu (na njegov vlastiti zahtjev jer je ambiciozirao za sudijsku poziciju), i drugu o imenovanju deset novih sudija u Sud BiH. Dokument je objavljen u Službenom glasniku BiH, broj 10/2007, strana 676. Odluke su objavljene na dva pisma u tri verzije (bosanski/srpski, latinica/ćirilica).
Iste odluke o istim imenovanicima su objavljene na bosanskom (latinica), srpskom (ćirilica) i još jednom na bosanskom, od istih tijela koja se nazivaju VSTV i VSTS – što ukazuje na sistemsku konfuziju o tome da li postoji jedno ili dva tijela, što je sam po sebi pravni i institucionalni problem.
Kao i u svim sličnim imenovanicima VSTV/VSTS-a, odluka navodi generalne kriterije (kvalifikacije, znanje, integritet) bez objave koliko je kandidata prijavljeno, kakva je bila rang-lista i zašto su ove specifične osobe odabrane umjesto ostalih.
Poništenje imenovanja na zahtjev samog imenovanog koji je odbio radno mjesto jer priželjkuje bolju poziciju otvara pitanje efikasnosti VSTV-ovog procesa selekcije i resursa utrošenih na postupak koji je bio uzaludan.
Imenovanje deset sudija u Sud BiH od strane VSTV-a u januaru 2007. praćeno je standardnom formulacijom o visokim stručnim kvalifikacijama bez ijedne konkretne mjere – nema broja prijavljenih, nema javnih ocjena, nema rang-liste. Paralelno, poništenje imenovanja Olivera Badrova pokazuje da institucija imenuje ljude koji ne žele biti imenovani na danu poziciju, čime se troše administrativni resursi. Posebno je indikativno da iste odluke postoje u tri varijante, dvije od VSTV-a i jedna od VSTS-a, što odražava pravnu i institucionalnu duplikaciju BiH aparata – jednu od trajnih karakteristika neproduktivne javne administracije čija svrha je osigurati zaposlenje u institucijama, a ne njihovo efikasno funkcioniranje.
Ocjena AI-analitičara groundana u našem grafu subjekata, veza i budžeta — za provjeru, nije presuda.