Dokument je tekst Zakona o zaštiti tajnih podataka BiH usvojen na sjednicama Predstavničkog doma (19.7.2005.) i Doma naroda (28.7.2005.) Parlamentarne skupštine BiH. Zakon utvrđuje jedinstven sistem označavanja, pristupa, upotrebe, čuvanja i zaštite tajnih podataka od neovlaštenog otkrivanja, te postupke sigurnosnih provjera i dodjele ovlaštenja za pristup tajnim podacima na svim nivoima vlasti u BiH.
Zakon daje automatski pristup tajnim podacima bez individualne sigurnosne provjere velikom broju funkcionera – uključujući sve sudije svih sudova u FBiH i RS, sve tužioce, sve pravobraniocije i sve poslanike. Ova generička dodjela pristupa suprotna je principu 'need to know' i povećava rizik od curenja tajnih podataka.
Član 9. zabranjuje klasifikaciju radi prikrivanja nezakonitih radnji ili administrativnih grešaka, ali zakon ne predviđa konkretni nadzorni mehanizam (npr. nezavisnog inspektora ili sudski nadzor) koji bi osigurao poštivanje ove odredbe.
VM BiH može odlukom dodijeliti pravo dodjele klasifikacije novim institucijama uz saglasnost Predsjedništva i konsultacije s OSA BiH, ali bez obaveznog parlamentarnog odobravanja, što koncentruje tu diskrecionu ovlast u rukama izvršne vlasti.
Kao zakonski okvir, ovaj akt ima ozbiljnu konceptualnu slabost: automatski daje pristup tajnim podacima gotovo svim funkcionerima na svim nivoima vlasti bez individualne procjene sigurnosnog rizika, čime princip 'need to know' postaje mrtvo slovo na papiru. Najtransparentnija odredba je ona koja zabranjuje klasifikaciju radi prikrivanja krivičnih djela ili administrativnih grešaka, no zakon ne predviđa efikasan mehanizam da se ta zabrana primjeni u praksi – što znači da se u slučaju sumnje na zloupotrebu klasifikacije građanin mora osloniti na dobru volju istih institucija koje su tajnu i dodijelile. Dodjela tajnih ovlašćenja privatnim kompanijama bez detaljnih transparentnih kriterija otvarala je prostor za pogodovanje kod ugovaranja osjetljivih državnih poslova.
Ocjena AI-analitičara groundana u našem grafu subjekata, veza i budžeta — za provjeru, nije presuda.