Dokument predstavlja Zakon o strancima BiH usvojen u novembru 2015. godine, koji reguliše uslove i postupak ulaska, boravka, udaljenja i nadzora stranaca u BiH. Zakon utvrđuje nadležne organe, definicije, prava i obaveze stranaca, te rokove za donošenje podzakonskih akata od strane MVP-a i MCP-a.
Zakon Službi daje ovlaštenje privremenog oduzimanja putnih isprava i ograničenja kretanja bez prethodne sudske odluke; tužba ne odgađa izvršenje konačnog upravnog akta (čl. 5 st. 3), što znači da stranac može biti deportovan i prije okončanja sudskog postupka.
Odredbe o bezbjednosnim provjerama (čl. 8 st. 4-5) predviđaju da se odluke mogu zasnivati na tajnim dokumentima bez otkrivanja sadržaja strancu, što ozbiljno ograničava pravo na odbranu i onemogućava efektivnu sudsku kontrolu.
Zakon predviđa rokove od 3 do 6 mjeseci za donošenje ključnih podzakonskih propisa; u praksi ovakvi rokovi se u BiH redovno prekoračuju, što stvara pravnu nesigurnost u primjeni zakona.
Zakon o strancima iz 2015. je sistemski propis koji u osnovi slijedi evropske standarde, ali sadrži nekoliko strukturnih slabosti koje zabrinjavaju sa stanovišta vladavine prava. Najznačajnija je odredba da tužba ne odgađa izvršenje konačnog upravnog akta - što znači da Služba može deportovati stranca i dok sudski postupak traje, čineći pravo na sudsku zaštitu suštinski iluzornim u vremenski osjetljivim situacijama. Nadalje, Zakon daje OBA-i ovlaštenje da blokira boravak stranaca na osnovu tajnih informacija koje se ne otkrivaju ni strancu ni sudu, uz minimum procesnih garancija. Kombinacija administrativnih ovlaštenja bez ex ante sudske kontrole i nemogućnosti uvida u bezbjednosne procjene otvara prostor za arbitrarnu primjenu, posebno u kontekstu institucionalnih kapaciteta BiH. Rokovi za podzakonske akte su primjer poznate prakse propisivanja obaveza bez mehanizama za njihovo izvršenje.
Ocjena AI-analitičara groundana u našem grafu subjekata, veza i budžeta — za provjeru, nije presuda.